CRNI TERIJER
Drugi Svetski Rat bio je zavrsen.
Ljudi su se vratili kucama u mirnodovski zivot.
Gubici su bili ogromni. Vecina priplodnih pasa je
uginula u toku rata. Broj pasa u klubovima takodje
je bio smanjen. U to vreme narodu su bili potrebni
veliki, jaki, nepretenciozni psi uravnotezenog karaktera,
koji su mogli da se koriste u razlicitim klimatskim
uslovima u oporavku nacionalne privrede, kao i u
vojnoj sluzbi.
Pod komandom pukovnika G. Medvedev-a, kinolozi
Centralne Vojne Skole za Sluzbene Pse (odgajivacnica
Crvena Zvezda) poceli su sa radom na novim psima,
sposobnim da budu psi cuvari.
Koristeci odredjeni broj pasa, napravili su nekoliko
razvojnih grupa kao sto su Moskovski Njufaundlend
(Njufaundlend + Nemacki Ovcar), Moskovska Doga (Nemacka
Velika Doga + Nemacki Ovcar), Brudasty Hrt (Erdel
Terijer + Ruski Hrt), Moskovski Pas Cuvar (Bernardinac
+ Kavkaski Ovcar + Skjubold Hrt).
Ukrstanja Velikog Snaucera i Erdel Terijera, Velikog
Snaucera i Rotvajlera, Velikog Snaucera i Njufaundlenda
ispali su dobri psi crne boje i ostre dlake. Bili
su grupisani u posebnu uzgojnu grupu i nazvani Crnim
Terijerima.
Rad sa ovom grupom ispao je najproduktivniji, tako
da su kinolozi vojne odgajivacnice Crvena Zvezda
nastavili rad sa njom.
U nastavku, dodavani su priplodnjaci Rotvajlera
i Velikog Snaucera.
Prvi standard Crnih Terijera objavljen je u "Pravilia
i Zahtevi za Obuku i Upotrebu Vojnih Pasa"
1958. godine. On je kinolozima dao mogucnost da
rade na unifikaciji rase.
Dobra osnova za razvoj napravljena je tokom 70-tih.
U to vreme kinolozi-amateri u drzavnim klubovima
sluzbenih pasa ukljucili su se u rad na poboljsanju
uzgojnih grupa. Uz pomoc utemeljitelja Ruskih Terijera,
A. Mazover-a i V. Sheinin-a, najbolji priplodni
muzjaci i zenke pazljivo su birani na izlozbama
i medju stencima. Eksperti u ringovima poducavani
su pod komandom A. Mazover-a, V. Sheinina, E. Krasnoshjukov-a,
T. Gusakove. Biolozi i geneticari su takodje bili
ukljuceni u rad. Rad na uzgojnoj grupi je postao
jos intenzivniji i svrsishodniji.
Postepeno, psi su dobijali sve ujednaceniju formu,
nasledne greske su nestajale, a radni kvaliteti
su se poboljsavali.
Lenjingradski kinolozi, pod vodjstvom A. Mironove,
M. Shnajderovich-a, A. Mironova i N. Andrijanov-e
i Moskovski kinolozi pod vodjstvom M. Anokin-e,
bili su izuzetno uspesni u uzgoju Crnih Terijera.
Odgajivaci
iz Sverdlovsk-a, na celu sa J. Korepanovom, takodje
su napravili bitan progress u uzgoju.
Postepeno, Crni Terijer se prosirio na Balticke
drzave, Ukrajinu i Sibir. Takodje su se rasilili
i u inostranstvo - Finsku, Madjarsku, SAD i Cehoslovacku.
Crni Terijer je priznat kao rasa 1981. godine.
Prvi standard rase bio je prihvacen 13. maja 1981.
od strane Ministarstva Poljoprivrede Sovjetskog
Saveza.
1984. godine, na Medjunarodnoj Skupstini u Meksiku,
rasa Crni Terijer je priznata od FCI (standard br.
327). Rasa je nazvana Crni Ruski Terijer. Tako su
Crni Terijeri poceli da ucestvuju na medjunarodnim
izlozbama Crni Ruski Terijer i na izlozbi u Brnu
1994. su osvojili nagrade i sampionske titule.
*** rasa koja je ucestvovala
u stvaranju crnog ruskog terijera
Ruska Federacija Sluzbenih Pasa prihvatila je drugu
varijantu snandarda rase, koja je bila prikladnija
za moderni tip Ruskog Terijera.
Rad na poboljsanju rase jos nije zavrsen. Ali ovaj
veliki, efektan pas, koji vec uveliko nalazi svoje
mesto na medjunarodnim takmicenjima, i dalje izaziva
veliko interesovanje ruskih i stranih kinologa.
Sluzbeni psi su prvi put korisceni u vojne svrhe
po odluci "Revolucionarnog Sovjeta" od
1924. godine. Pri Crvenoj Armiji, osnovane su regionalne
skole-odgajivacnice u svakom regionu. I Centalna
skola-odgajivacnica za vojne i sluzbene pse, kao
i Naucna Laboratorija smesteni su u Moskvu.
Od tada, poceli je obuka za oficire i instruktore
sluzbenih pasa i pasa vodica. U svim jedinicama
formirane su sluzbe za komunikacije, obavestajne
i cuvarske usluge. U granicnoj sluzbi formirano
je odeljenje za
pse tragace.
Samo 30 rasa uzelo je ucesce na Prvoj izlozbi za
sluzbene, lovacke i pse za razonodu. Od 500 pasa,
bilo je samo 117 radnih pasa: 31 nemacki ovcar,
46 dobermana, 19 danskih doga, 5 erdel terijera,
5 skotskih ovcara, 2 rotvajlera, 1 veliki snaucer,
1 bernardinac, 1 lenoberger i 1 njufaundlend.
*** slike prvih crnih terijera
Kada je Drugi Svetski rat poceo, broj radnih pasa
razlicitih rasa pri vojnim klubovima u Rusiji je
bio veci od 40.000. Zajedno sa novoproizvedenim
oruzjem, u ratnim bitkama ucestvovalo je 168 posebnih
jedinica sluzbenih pasa. Ove jedinice su bile formirane
od klubova i lovackih drustava.
U toku rata, Sovjetski Savez je bio vodeci u koriscenju
sluzbenih pasa u vojne svrhe. Novi oblici koriscenja
pasa u protiv-tenkovskoj odbrani, otkrivanju mina,
diverzantskim operacijama u neprijateljskoj pozadini,
nosenju ranjenika, municije i hrane su razradjivani.
Jedinice vojnih pasa i bataljoni Centralne Skole
borili su se za oslobodjenje Moskve, Lenjingrada
i Brianska. Borili su se na zapadnom frontu, jugo-zapadnom,
Donu, Severnom, Juznom i Baltickom frontu.
Psi su pomogli u ciscenju 303 grada od mina, ukljucujuci
Pskov, Smolensk, Briansk, Lvov, Minsk, Kiev, Staljingrad,
Odesu, Harkov, Voronjez, Varsavu, Bec, Prag i ostale
gradove. Za uspesne vojne operacije, jedinice sluzbenih
pasa odlikovane su i Ordenom Bagdana Hmeljnickog,
Ordenom Aleksandra Nevskog, Ordenom Crvene Zvezde.
80% oficira dobili su drzavna odlikovanja, a Centralna
Skola za Obuku Pasa Crvena Zvezda dobila je cast
da ucestvuje u Pobednickoj Paradi.
Istrazivanje sprovedeno o vojnoj upotrebi sluzbenih
pasa u armiji pokazalo je da ne postoji ni jedna
druga univerzalna rasa pogodna za Sovjetski Savez,
osim Nemackog Alzaskog Ovcara, kog je bilo moguce
koristiti u uslovima nase ostre klime.
Tako je odluceno da se napravi nova rasa univerzalnog
vojnog psa. Postojala je osnova za takav razvoj
u Centralnoj Skoli.
Odeljenje naucnika i odgajivacnica izvrsila je
odredjeno eksperimentalno ukrstanje rasa. Nakon
testiranja radnih osobina potomaka ukrstanja Velikog
Snaucera i Rotvajlera, odluceno je da se od ovih
pasa formira uzgojna grupa vojnih pasa. Novi potomci
su takodje ukrstavani i tako je nastala pocetna
tacka razvoja Crnog Terijera.
Znacajan broj legala prve generacije formiran je
u periodu 1952-54.
*** rase koji su ucestvovali
u stvaranju crnog ruskog terijera
Posle testiranja radnih osobina, najbolji psi su
ostavljani kao pozeljan tip rase za kasniju reprodukciju,
a treca generacija je ostavljana za ukrstanja medju
sobom.
Pojedina stenad iz druge i trece generacije su
bila doneta u klubove radnih pasa radi ishrane iispitivanja
u odredjenim uslovima.
Po prvi put, psi druge i trece generacije uzeli
su ucesce na Izlozbi Poljoprivrednih Dostignuca
1955. Svi izlozeni psi dobili su diplome prve i
druge klase, kao i Odgajivacnica Sluzbenih Pasa
Centralne Skole.
Da bi dalje obezbedili pozeljan tip rase i radnih
osobina, birali su priplodnjake i cesto vrsili in-breeding.
Cilj uzgoja Crnog Terijera bio je kreacija velikog
univerzalnog vojnog psa cvrste gradjei velike snage.
Iskustvo i metodi razvoja rase konja-kasaca "Orlovski
Risak", rase konja "Budyonovski"
i rase pasa "EstonskI gonic", su korisceni
prilikom razvoja Crnog Ruskog Terijera.
(arhivski podaci)
Sa web sajta: Working Dogs in Russia www.wdogs.com
Izvor: Magazin "Crni Terijer", br. 1,
2
Prevod: Bojan Stevanovic